The Breadcrumbs widget will appear here on the published site.
Loših vesti je više nego što možemo da podnesemo - kako da bez nervnog sloma pregurate - savetuju svetski stručnjaci. Mediji nas bombarduju negativnim informacijama, a većina nas ima i lične probleme, pa je stoga teško ostati bez reakcije i ne biti anksiozan. Postoji li način da vas ovo ne uznemiri više nego što je neophodno i da bez nervnog sloma nastavite dalje. Svetski stručnjaci smatraju da postoji. Evo nekoliko saveta: Prihvatiti svoju anksioznost Kada smo nervozni, često pokušavamo da blokiramo svoje emocije. Ovo se može izraziti na različite načine: recimo, neki ljudi grickaju nokte ili škripe zubima. Ako ostanete u ovakvom stanju dugo vremena, to može biti fizički iscrpljujuće i dovesti do različitih bolesti. Dakle - prvi korak je da osvestite svoju anksioznost. Prema mišljenju stručnjaka za medicinsku hipnozu i životnog trenera Aleksandre Džaneli - što pre to spoznamo - naša borba će biti uspešnija. Ograničiti praćenje vesti Nekontrolisani tok informacija može negativno uticati na naše raspoloženje. "Izaberite pouzdan izvor vesti koji ne ide za senzacionalizmom. Pratite ga što je ređe moguće i, poželjno je, samo u određeno doba dana" - savetuje Harold Koenigsberg, profesor psihijatrije na medicinskoj školi u centru "Mount Sinaj" (Njujork). Zapisujte prijatne utiske Pre odlaska na spavanje, korisno je zapisati nekoliko prijatnih događaja iz proteklog dana. Psihoterapeut i stručnjak za odnose Gilda Karl smatra da to pomaže u borbi sa mračnim mislima: šta god da se desilo, morate imati na umu da ćemo u večernjim časovima pamtiti samo pozitivne trenutke i zaspati uz osmeh. Ne zloupotrebljavajte alkohol "U trenutcima stresa, ljudi često pokušavaju da se spasu pićem, ali alkohol može pomoći kod anksioznosti samo nakratko" - podseća Džon Mendelson, glavni lekar "Ria Helt" centra za rehabilitaciju, i predlaže traženje sigurnijih i zdravijih načina za opuštanje. Smejte se Osećaj za humor je ključ opstanka, ne samo sa stanovišta emocija. Primećeno je da smeh oslabljuje stres, pomaže kontroli bolova, snižava krvni pritisak. Takođe, kada se smejemo, naše telo je bolje zasićeno kiseonikom. "Smeh nas učvršćuje iznutra, fizički i emocionalno" - kaže dr Suzan Kuzmarski. Odvojite vreme za tišinu Činjenica je da ljudi danas stalno ažuriraju dešavanja i pomno prate vesti, što je sasvim razumljivo: na ovaj način pokušavamo da budemo na oprezu da bismo preživeli. Međutim, višak buke i vizuelnih slika može dovesti do prenapregnutog i depresivnog stanja. "Odvojite par minuta pre spavanja ili se probudite samo da sednete i dišete. To ne mora da bude u potpunosti meditacija, ali ako duboko dišete, napravite malu pauzu i dišete svesno, to će pomoći telu i duhu" - preporučuje dr Pilar Džengins. Dajte šansu aromaterapiji Da ne biste podlegli stresu, potrebno je svakodnevno opustiti se makar na nekoliko minuta. U tom smislu glavni psiholog u centrima za rehabilitaciju "Karon Tritmens" Mišel Pol kaže: "Eterična ulja kroz čulo mirisa utiču na našu podsvest, što dovodi do jake emocionalne reakcije. Iako su mišljenja o aromaterapiji prilično kontradiktorna, mislim da je bilo kakav pozitivan efekat (čak iako je efekat placeba) dobar". Izvor: E-zanimljivosti The Blog Tags Widget will appear here on the published site.
Tags:
The Recommended Content Widget will appear here on the published site.
The Breadcrumbs widget will appear here on the published site.
Ako je verovati neuronaučniku sa Jejl Univerziteta Gordonu Šepardu, ispijanje vina aktivira sivu masu u našem mozgu više nego slušanje muzike ili rešavanje matematičkih zadataka. Šepard je istraživao vezu mozga i sposobnosti da se interpretira ukus vina, a zaključke do kojih je došao objavio je u knjizi "Neuroenologija: Kako mozak stvara ukus vina". Samo pijenje vina je kompleksan proces koji uključuje nekoliko različitih elemenata: način na koji ispijate vino iz čaše, način na koji se vaš jezik miče, način na koji vaš nos reaguje na aromu vina, itd. Šepard kaže da je njegovo istraživanje prevaziišlo samo analiziranje vina i u fokusu imalo one koji piju vino. "Nije stvar u tome da samo ispijete gutljaj vina i držite ga u ustima. Micanje vina u ustima i gutanje su vrlo kompleksne motoričke radnje", kaže on. Mozak igra vrlo važnu ulogu u "dešifrovanju" ukusa vina. Šepard taj proces poredi s načinom na koji naše oči percipiraju boje. "Objekti koje promatramo nemaju boje. Stvar je u tome kako svetlost pada na njih i odbija se od njih. Kada svetlost "udari" u naše oči, ona aktivira sisteme u mozgu koji stvaraju boje. Slično tome, molekuli u vinu nemaju ukus sami od sebe, ali kad stimulišu mozak, on stvara taj ukus, jednako kao što stvara i boje", objašnjava. Uživanje u ukusima vina, znači, podstiče naš mozak na veliku aktivnost. izvor The Blog Tags Widget will appear here on the published site.
Tags:
The Recommended Content Widget will appear here on the published site.
The Breadcrumbs widget will appear here on the published site.
Rezultati istraživanja pokazali su da milijarde ljudi na Zemlji koriste vodu u kojoj se nalaze sićušna vlakna plastike i čak 83 odsto uzoraka kontaminirano, piše Gardijan. Prisustvo vlakana plastike koje je utvrđeno u vodi iz česme u zemljama širom planete navelo je naučnike na hitna istraživanja o uticaju toga na zdravlje. U istraživanju koje je sprovela neprofitna organizacija "Orb Media", ispitivani su uzorci iz petnaestak zemalja.Više od 83 odsto uzoraka sadržalo je plastične čestice. Na toj listi SAD su zauzele prvo mesto sa zagađenjem od 94 odsto i prisustvom plastike u uzorcima iz Kongresnih zgrada i Trampove kule u Njujorku, pa čak i iz sedišta američke Agencije za zaštitu prirodne sredine. Slede Liban i Indija. Kada je o Evropi reč, Velika Britanija, Nemačka i Francuska imale su najmanju stopu zagađenja, ali je ona ipak bila 72 odsto. Prosečan broj čestica pronađen u uzorcima od 500 mililitara kreće se od 4,8 u SAD do 1,9 u Evropi. Rezultati novih analiza ukazuju na rasprostranjenost zagađenja ove vrste u čovekovoj okolini u celom svetu. Ranija istraživanja bila su fokusirana na prisustvo plastike u okeanima što je ukazalo na to da čovek jedući morske plodove i ribu unosi mikroplastiku u organizam. "Imamo dovoljno dokaza koje smo prikupili u prirodi da budemo zabrinuti zbog dejstva mikroplastike na živi svet. Ukoliko postoji uticaj na živa bića van gradskih i seoskih sredina, kako možemo da verujemo da vlakna plastike u vodi neće imati uticaja na nas?", objašnjava doktorka Šeri Mejson sa Državnog univerziteta Njujorka, koja je bila supervizor istraživanja. Stručnjaci navode da čovek svakodnevno "obogaćuje" prirodu ogromnim količinama plastike te da su posledice već tu. Prisustvo vlakana i čestica plastike u vodi koja dolazi vodovodom do naših domova je upozorenje da su neophodna dodatna istraživanja da bi se ustanovili uzroci kontaminacije i proučila moguća dejstva na zdravlje. Plastika jeste korisna, ali bi čovek morao mnogo da unapredi način na koji je baca kada završi sa njenom upotrebom, upozorili su naučnici. izvor The Blog Tags Widget will appear here on the published site.
Tags:
The Recommended Content Widget will appear here on the published site.
The Breadcrumbs widget will appear here on the published site.
Zamislite situaciju – stižete kući posle napornog randog dana, gladni, otvarate frižider i jede vam se kolač. Ne, teška srca kažete sebi, neću pojesti taj nezdravi kolač, nego ću uzeti zdravu lanenu pločicu. Možete odahnuti, jer naučnici kažu da niko ne može odlučiti šta je za vas zdravo, osim vas samih. U slučaju kada jedemo nešto što nam se zapravo ne jede, stvara se osećaj sitosti, ali ne i zadovoljstva. Nauka kaže da apsorbovanje hranljivih materija u znatnoj meri zavisi od uživanja u konzumiranoj hrani. Ukoliko ste na dijeti i hranite se isključivo „zdravo“, bezukusno, jednolično, stručnjaci kažu da se zapravo hranite nezdravije nego što bi to bio slučaj kada biste uživali u hrani koju unosite. Istraživanjem iz 1977. godine, koje su svi prevideli, došlo se do zaključka da se znatno više hranljivih materija apsorbuje iz hrane u kojoj smo istinski uživali. Istraživanje je podatke prikupljalo na osnovu dve grupe ispitanika. Jednu grupu činile su žene sa Tajlanda, a drugu Šveđanke. Obe grupe hranjene su južnoazijskim jelom, omiljenim među Tajlanđankama, a prilično omraženim među švedskim ženama. Žene sa Tajlanda apsorbovale su skoro pedeset posto više hranljivih sastojaka od Šveđanki, što je rezultiralo boljom ishranom i zdravstvenim beneficijama samog obroka. Odlučni u nameri da provere da li zaista zadovoljstvo, a ne biološke razlike, ima uticaja na nutritivnu promenu, istraživači su izmenili izgled istog jela - samleli su ga u pire. Tajlanđanke su mislile da izgleda odvratno i kada su konzumirale obrok, sastavljen od identičnih sastojaka kao i prvi put, apsorbovale su sedamdeset posto manje gvožđa nego prvi put. Jele su isti obrok, ali nisu uživale u njemu. Naš mozak je moćna mašina. Veliki deo sistema za varenje kontrolisan je signalima koje on šalje. Kada vam se dopada hrana koju jedete, mozak šalje signale da se ta hrana vari. Podrazumeva se, ako jedete krofne svaki dan za doručak, ručak i večeru, u jednom trenutku će vam se krofne smučiti. Možda ćete čak žudeti za povrćem, koliko god to neverovatno zvučalo. Vaše telo je pametno – često traži ono što mu treba. Sigurno vam se desilo da celog dana jedete male porcije zdrave hrane i pazite na to, a onda uveče odjednom osećate da morate pojesti sladoled. Mozak je verovatno dobijao produžene signale gladi i sada želi da pojede nešto slatko i kalorično. Nevolje se pojavljuju kada neke nagone isključujemo, a neke veličamo. To remeti prirodan tok stvari – stvara osećaj krivice, frustraciju i dovodi do toga da jedemo velike količine hrane koju ne volimo. A samim tim apsorbujemo manje hranljivih sastojaka. Pouka koja se može izvući iz ovog istraživanja bi bila – jedite ono što želite, kada to želite i prilagodite se svom telu. izvor The Blog Tags Widget will appear here on the published site.
Tags:
The Recommended Content Widget will appear here on the published site.
The Breadcrumbs widget will appear here on the published site.
Odgovornost za uticaj meseca snosi melatonin, hormon koji utiče na san. Ako želite da smršate, očistite organizam od toksina i eliminišite celulit, učinite to kada mesec opada, od punog ka mladom. Od kada je prvi put ugledao mesec, čovek je postao potpuno očaran njegovim sjajem i izgledom. Od nastanka civilizicije ljudi su shvatili da ovo nebesko telo ima snažan uticaj na njih, ali i na biljke, životinje, more, vremenske prilike... a ispredali su mnoge priče i legende koje i danas intrigiraju maštu. Italijanski naučnici Marta Erba, Đan Luka Rancini i Danijele Venturoli u knjizi "Od Meseca do Zemlje" otkrili su mnoge tajne zemljinog prirodnog satelita. Mesec je nastao pre 4,5 milijardi godina posle sudara kometa, od zemlje je udaljen 384.400 km i najbliže joj je nebesko telo. Svetlost na površinu naše planete stiže za 1,25 sekunde, dok se oko zemlje kreće prosečnom brzinom od 1,02 km u sekundi. Oko svoje ose okrene se za 27 dana, 7 sati i 11,5 sekundi. Autori ove zanimljive knjige tvrde da je očigledno i jasno da mesec ima ogroman uticaj na sve što je na zemlji, ali da savremena civilizacija to zanemaruje, dok su svi stari narodi u različitim delovima naše planete život usklađivali prema lunarnom putu. Ne može da se porekne da mnoge osobe, a posebno žene, osećaju uticaj meseca na svojoj "koži" i u svom telu. To se najčešće manifestuje kroz probleme sa snom i promene u raspoloženju. Naučnici tvrde da odgovornost za uticaj meseca snosi melatonin, hormon koji kod ljudi utiče na ciklus sna i budnog stanja. On evidentno varira tokom mesečevih mena, ali još nije dokazano da li to čini samo pod uticajem ovog nebeskog tela ili nekog unutrašnjeg, biološkog časovnika koji oduvek postoji u ljudima. Statistika, ipak, jasno pokazuje da se u noći kada je mesec pun češće dešavaju nesreće i da su ljudi tada razdražljiviji i agresivniji, skloniji nasilju i svađama. Ova pojava se zove "Transilvanijski sindrom", a vezana je za čuvenog grofa Drakulu iz Transilvanije koji se pretvarao u vampira kada je mesec najveći. Da je ovaj sindrom poznat i ranije potvrđuje srednjovekovni zakon u Engleskoj po kojem se ubistvo u noći punog meseca blaže kažnjavalo zbog smanjene uračunljivosti ubice usled lunarnog uticaja. Američki psihijatar Čarls Rejson smatra da je "sindrom Transilvanije" zaista bio izražen u prošlosti, kada nije bilo veštačkog osvetljenja i mesečina je bila jedini izvor svetlosti, pa je logično što su ljudi tada bili aktivniji. Posebno kada se uzme u obzir i činjenica da pun mesec može da dovede do nesanice, što je okidač kod psihički nestabilnih osoba, kao i onih koji su hiperaktivni i euforični. Postoji verovanje i da faza u kojoj je mesec utiče na pol bebe, a samo u poslednjih 20 godina vršena su brojna ispitivanja da bi se to potvrdilo ili opovrglo. Najpotpunije istraživanje na ovu temu sprovedeno je 2004. godine u Severnoj Karolini gde je analizirano čak 550.000 porođaja između 1997. i 2001. godine. Nije nađena nikakva konkretna veza između mesečevih mena i broja rođene dece, a nije ustanovljeno ni da mesec utiče na pol deteta, odnosno da se dečaci češće začinju tokom njegovog rasta, a devojčice u fazi opadanja. Osim na ljudsko ponašanje mesec utiče i na klimu, budući da je posmatranjem iz satelita ustanovljeno da je u polarnim oblastima temperatura u proseku viša za 0,55 stepeni Celzijusa kada je mesec pun. Mornari su nekada samo na osnovu aure oko meseca mogli da predvide buru, a naučnici su dokazali da nadolazeći olujni oblaci zaista uzrokuju da se mesečeva svetlost rasprši zbog pojave kristala leda visoko u atmosferi. Mesečeve mene su naročito intrigirale grčke lekare i filozofe. Otac medicine Hipokrat govorio je svojim učenicima da je “lekar koji ne priznaje uticaj zvezda na čoveka neznalica i da nikada ne operišu deo tela kojim vlada sazvežđe kroz koje mesec upravo prolazi". Iako savremena nauka još nije uspela u potpunosti da dokuči i objasni ovaj fenomen, današnji lekari ne mogu da negiraju uticaj meseca na ljude, posebno jer je u fazi punog meseca krvarenje obilnije. Medicinska knjiga "Zdravlje i blagostanje u harmoniji sa Mesečevim fazama", autora Johana Paungera i Tomas Poupa, privukla je mnogo pažnje. Oni su izložili tradicionalna iskustva i saznanja savremene nauke, kao i brojne dokaze o uticaju ovog nebeskog tela kojim su dokazali da je usklađivanje biološkog ritma sa mesečevim preduslov dobrog zdravlja i psihofizičke ravnoteže. U periodu između punog i mladog meseca, odnosno u fazi opadanja, ljudski organizam ima tendenciju da se pročišćava i odbacuje štetne materije. Efekat se pojačava kako se bliži faza mladog meseca, a njegovo vreme počinje 13. novembra. Ako želite da smršate, očistite organizam od toksina, eliminišete celulit ili stres, učinite to kada mesec opada. Tokom tih 14 dana biljni čajevi, masaže, drenaže i sredstva za detoksikaciju imaju jače dejstvo, a dijeta je uspešnija jer se masne naslage brzo tope. Osobe koje imaju problema sa alergijama, prema mišljenju ovih autora, posebno bi trebalo da obrate pažnju na lunarni kalendar. Čišćenje od grinja ili pranje odeće koja sadrži alergene najbolje je obaviti u fazi opadanja meseca, jer se mikroorganizmi i štetne materije bolje odstranjuju. I hirurzi znaju da u toj lunarnoj fazi pacijenti manje krvare i ožiljci brže nestaju, to je idealan period za skidanje bradavica i mladeža, kao i za čišćenje lica. I faza rasta traje takođe 14 dana, kada se srp postepeno pretvara u krug. Ovo je period regeneracije i rasta, građenja, ideja, inspiracije i akumuliranja energije. Efekat se pojačava kako mesec raste i ovo je odličan period za uzimanje vitamina, jer se lakše apsorbuju, posebno oni na bazi magnezijuma, kalcijuma i gvožđa. Ipak, trovanje ili ujedi insekta, kao i upale, mnogo su izraženiji kada mesec raste. U ovom periodu damama se preporučuje da kožu hrane maskama i preparatima protiv bora. Kada je kosa u pitanju, regeneratori i maske jače deluju u fazi rasta meseca i tada je dobro šišati se jer će kosa brže da raste. Gojazne osobe trebalo bi da pripaze, budući da će se sve što pojedu i te kako odraziti na njihov stas. Faza mladog meseca počinje u noći bez meseca, jer se on praktično ne primećuje i traje samo nekoliko sati. Ipak, tada je čitava priroda, ljudi, životinje i biljke izložena veoma jakom dejstvu ovog nebeskog tela, a sposobnost organizma da se oslobodi štetnih uticaja i otrova je najveća, pa posna hrana daje izuzetne rezultate. Stari narodi verovali su da bi tog dana trebalo započeti svaki posao i osloboditi se loših navika i poroka. Mnogi centri za borbu protiv zavisnosti, terapije za oslobađanje od narkotika, cigareta i alkohola počinju upravo toga dana jer je rezultat uspešniji. Uticaj Meseca na Zemlju kulminira kada je on pun, a u tih nekoliko časova cirkulacija je mnogo brža, lekovite biljke imaju najjače dejstvo, ali je i veća stopa nasilja, kod mnogih osoba se javlja pojava poznata kao "mesečarenje". Mnogi lekari su tvrdili da na dan punog meseca nije dobro obavljati intervencije, trebalo bi izbegavati i posetu zubaru, operacije i primanje vakcine. Takođe, mesec preko svoje gravitacije uzrokuje plimu i oseku, odnosno podizanje i opadanje nivoa mora na svakih 12 sati i 25 minuta. Od pamtiveka se zna da ovo nebesko telo utiče i na rast biljaka, pa su zemljoradnici, koji su se striktno držali mesečevih mena, imali bolje prinose. Arheolozi su u različitim delovima planete pronašli stare "poljoprivredne kalendare" sa brojnim korisnim savetima, a zanimljivo je da su svi bili usklađeni više sa mesecom, nego sa suncem. U njima se, između ostalog, navodi i to da biljke brže rastu kako mesec raste i stagniraju kada on opada. Biodinamička poljoprivreda, koja odbacuje upotrebu hemijskih proizvoda, prati isključivo ritam mesečevih mena. Tako bi, na primer, voće trebalo zasaditi pre punog meseca, a kada dođe vreme za branje to bi trebalo činiti tokom nekoliko sati punog meseca, jer su plodovi tada najzreliji, najzdraviji i najukusniji. Drva koja se seku tokom punog meseca su tvrđa i duže gore, što je dokazano na svim vrstama od Latinske Amerike do Indije. LJUBAVNI RITUALI MESEC je uvek simbolisao romantične trenutke, ljubav, nežnost, misteriju... Ne čudi što se za njega vezuje mnogo ljubavnih rituala koji se izvode u zavisnosti od mesečevih mena. Interesantno je da su i antičke i srednjovekovne, kao i savremene žene primenjivale gotovo identične metode u određenoj fazi lunarnog ciklusa. Na primer, one koje pate zbog neuzvraćene ljubavi, simbolično su se oslobađale u noći mladog meseca, kada su bacale sliku, poklon ili neku stvar koja ih je podsećala na voljenog muškarca. Na taj način su otvarale srce za novu ljubav. U fazi rastućeg meseca, emocije su uzburkanije i brže se zaljubljujemo, pa se veruje da je noć punog meseca idealna za zavođenje i vođenje ljubavi. Antičke dame su bile ubeđene da su baš te noći najlepše i najpoželjnije, pa su se za nju posebno pripremale i ulepšavale. PUN MESEC NAJAVLJUJE PLODNOST Žene u starom Egiptu, Vavilonu, Mesopotamiji, Grčkoj ili Rimu plodne dane su računale posmatrajući mesec. Naime, menstrualni odnosno mesečni ciklus u idealnoj varijanti javlja se na 28 dana, koliko otprilike traje i lunarni put ovog nebeskog tela. Grčki filozof Aristotel prvi je pisao o direktnom uticaju mesečevih mena na plodnost žene i tvrdio da bi ciklus zdrave žene trebalo da počne u noći mladog meseca, a plodnost kulminira u noći kada je pun. Ukoliko to nije slučaj, smatralo se da je došlo do nekog poremećaja u organizmu i da ta žena teško može da ostane u drugom stanju. U mnogim kulturama, poput Majanske ili starojevrejske, žene su tradicionalno sa prvim danom mladog meseca bivale pošteđene od fizičkih napora i seksualnih aktivnosti, tada bi odlazile u posebnu prostoriju gde su se narednih nekoliko dana odmarale u ležećem položaju u društvu ostalih žena. Ovaj običaj je direktno povezan za reproduktivnim zdravljem žene, jer se tokom ciklusa zaista preporučuje odmaranje. Inače, brojna medicinska istraživanja potvrdila su da žene kod kojih menstrualni ciklus prati mesečeve mene brže i lakše zatrudne od dama koje takođe imaju redovne cikluse, ali u disbalansu sa ovim nebeskim telom. izvor The Blog Tags Widget will appear here on the published site.
Tags:
The Recommended Content Widget will appear here on the published site.
The Breadcrumbs widget will appear here on the published site.
Prema rezultatima dva nedavno objavljena istraživanja, ljudi koji piju kafu manje su izloženi riziku smrtnosti, odnosno srčanih oboljenja i srčanog udara, ali i drugih bolesti, poput oboljenja bubrega, navode naučnici. Jedno istraživanje sprovedeno je u deset evropskih zemalja i u njemu je učestvovalo 520.000 ispitanika, dok je drugo sprovedeno SAD a u njemu je ispitano 185.000 ljudi. Cilj oba istraživanja bio je da se utvrdi veza između kafe i zdravlja, odnosno rizika od smrti, a obe studije imale su veoma slične rezultate. U poređenju sa onima koji ne piju kafu, kod ispitanika koji su pili jednu šolju kafe dnevno uočen je 12 odsto manji rizik od smrtnosti (srčanih poremećaja, rak, srčani udar, dijabetes…). Još bolje stoje oni koji piju po tri ili više kafa dnevno: rizik od smrtnosti, u poređenju sa onima koji ne piju kafu manji je za 18 odsto. Istraživanje je sprovođeno u vidu upitnika i provera tokom perioda od 16 godina (tokom kojeg je umrlo 41.693 ljudi). „Kafa ima različite sastojke koji imaju osobine antioksidanata“, navode naučnici. Najveću korist od kafe u organizmu ima sistem organa za varenje, dodaje se. Ko konzumira kafu ima zdravije bubrege, to je utvrđeno zahvaljujući zdravstvenim podacima 16.000 ispitanika za koje su podaci bili dostupni. Konzumiranje kafe povoljno utiče i na kontrolu glukoze i manji broj upala u organizmu, što sve vodi tome da su oni koji piju kafu manje izloženi riziku od smrti. Ljubitelji kafe bez kofeina ne moraju da brinu – utvrđeno je da su efekti po zdravlje isti, a naučnici pretpostavljaju da pozitivan učinak za organizam imaju drugi sastojci kafe, a ne kofein. Naučnici su ipak ocenili da se ne može izvesti direktna veza između kafe i zdravlja i da su možda oni koji piju kafu zdraviji na različite načine od onih koji je ne piju. Kako navode, koristi po zdravlje mogu biti i u različitim načinima života, a ne u samom napitku. Oba istraživanja objavljena su u časopisu "Annals of Internal Medicine". izvor The Blog Tags Widget will appear here on the published site.
Tags:
The Recommended Content Widget will appear here on the published site.
The Breadcrumbs widget will appear here on the published site.
Magnezijum je neophodan za pravilno funkcionisanje našeg organizma. On jača imuni sistem, pomaže nam da se izborimo sa stresom, a reguliše i rad organa za varenje. Evo kako da znate da li vam fali ovaj važan mineral. Oko 60 odsto magnezijuma nalazi se u našim kostima, ostatak u mekim tkivima, a samo jedan odsto ovog minerala nalazi se u krvi. Nedostatak magnezijuma je česta pojava. Procenjuje se da osam od deset ljudi unosi nedovoljno magnezijuma da zadovolji potrebe organizma. Kako da znate da li ste i vi u ovoj grupi? Pa, evo šta se dešava ako vam fali magnezijuma: Anksioznost i depresija Uvek bi trebalo da se dobro osećamo ne samo fizički, već i mentalno. Ako nam nedostaje magnezijuma, to će se odraziti i na naše mentalno stanje. Magnezijum pomaže da se glutamat i kalcijum u našem mozgu održe na zdravom nivou. Ako ste pod stresom, ako je tenzija deo vaše svakodnevice, ako vas muči anksioznost, bez magnezijuma ćelije vašeg mozga nepovratno propadaju. Kalcifikacija arterija Jedna od najopasnijih posledica nedostatka magnezijuma je kalcifikacija arterija. Nizak nivo magnezijuma dovodi do ovog stanja i izaziva koronarne probleme, uključujući i bolesti srca. Infarkti su znatno češći među osobama koje pate od hroničnog nedostatka magnezijuma. Grčevi u mišićima Grčevi se dešavaju kad se mišić nekontrolisano stegne, a to je česta posledica manjka magnezijuma. Što manje magnezijuma telo dobija, više je kiseonika neophodno mišićnom tkivu za bilo koju vrstu fizičke aktivnosti. Ako manjak magnezijuma postane hroničan, jedna od posledica je i smanjenje performansi mišića. Problemi sa kostima Zdravlje kostiju zavisi od kalcijuma. Ali, uz ovaj mineral, od ključne važnosti za pravilno formiranje koštanog tkiva je i magnezijum. Da bi se stimulisala apsorpcija kalcijuma koji unosimo ishranom, našem telu treba vitamin D, a vitamin D može biti "aktiviran" i vršiti svoju funkciju samo ako ima dovoljno magnezijuma na raspolaganju. Manjak ostalih minerala Naše telo ne može da funkcioniše ako mu fali mikroelemenata. Mi minerale i vitamine unosimo pravilnom ishranom, ali važno je da znate da magnezijum pomaže ostalim elementima da deluju usaglašeno. Bez magnezijuma, naše telo ne može da iskoristi ni vitamin K, kalijum i niz drugih neophodnih hranljivih materija. Odraslom muškarcu dnevno je potrebno oko 400, a ženi oko 310 miligrama. Zato se postarajte da se u vašoj ishrani nađu namirnice bogate magnezijumom. Na trpezi bi trebalo redovno da imate mahunarke, spanać, orahe, integralne žitarice, bademe, indijski orah, kikiriki, pasulj... Magnezijuma ima i u krompiru, bananama, lososu, mleku, piletini, ribi, govedini, brokoliju, jabukama i šargarepi. izvor The Blog Tags Widget will appear here on the published site.
Tags:
The Recommended Content Widget will appear here on the published site.
The Breadcrumbs widget will appear here on the published site.
Leče nas od izmišljenih bolesti?2/11/2024 Krajnji cilj vladajućeg sistema je da svaku pobunu protiv njega okvalifikuje kao mentalni poremećaj, da uz pomoć farmaceutske mafije zdrave ljude pretvori u bolesne, koje će takođe tretirati samo kao „pokvarene mašine“ i izvor profita. Bivši direktor pariske bolnice „Neker“ dr Filip Iven i zastupnik francuskog parlamenta lekar Bernard Debre, u knjizi „4.000 korisnih, beskorisnih i opasnih lekova” navode kako je polovina njih, izdatih na recept u Francuskoj, nepotrebna i potpuno neefikasna, a pet posto medikamenata je opasno po zdravlje pacijenata. Doktori su, tvrde, izmanipulisani od farmaceuta, šefovi zdravstvenog sistema upleteni sa „narkomafijom”, kako bi od države izvukli što više novca. „Sprega farmaceutske, odnosno medicinske industrije i lekara vrlo je raširena, mogli bismo reći sveprisutna, bitno utičući ne samo na funkcionisanje zdravstvenog sistema, već oblikujući i samu koncepciju bolesti i lečenja“, piše u knjizi. Proizvođači medikamenata danas finansiraju značajan deo istraživanja vezanih za lekove, a lekari-naučnici im pomažu u dobijanju poželjnih rezultata. Kroz profesionalno obrazovanje, u režiji kompanija, doktori-nastavnici te falsifikovane nalaze distribuiraju „kliničarima“, a preko korumpiranih medija širokoj javnosti. U državnim agencijama i osiguravajućim kućama, lekari-eksperti odobravaju farmaceutske proizvode za tržište, stavljajući ih na liste obaveznog osiguranja. Lekovi, ili priča o obmani Knjiga je objavljena u vreme kada se već počelo pisati i govoriti o zloupotrebama i štetnim učincima farmaceutske industrije i terapije lekovima. Knjiga se našla na „bojnom polju“ gde okolnosti nisu naklonjene onima koji žele pokazati naličje jedne, u ovom slučaju medicinsko-farmakološke stvarnosti. Radi se o svojevrsnoj „borbi s vetrenjačama“ jer su na drugoj strani kapital i industrija farmacije, kao i ceo zdravstveni sistem, čije ustrojstvo to podržava. Doktorka Lidija Gajski, autorka seriozne studije „Lekovi, ili priča o obmani“, na krajnje meritoran način iznosi na svetlost dana nepobitne činjenice, pokazujući naličje savremene medicinske i farmaceutske struke, njihovu interesnu povezanost sa krupnim kapitalom. Angažman i njen istraživački rad nedavno je prepoznat i u Veću Evrope, gde je pozvana da održi seriju predavanja. „Živimo u vremenu korporativizma“, kaže dr Gajski, „moć je centralizovana u rukama globalne oligarhije, ona je izgradila obeshrabrujući sistem, a neretko kažnjava ljude koji smetaju, suprotstavljajući se njenom dominantnom cilju i interesu – profitu. U zdravstvu to se odnosi na zaradu medicinske, u prvom redu farmaceutske industrije. Stoga, moja odluka da progovorim i nije bila baš sasvim jednostavna. Presudila je moja istinoljubiva narav, kritičnost prema autoritetu i relativno nezavisna pozicija“. A zatim: „U zdravstvenoj administraciji, lekari-savetodavci uređuju politiku odabira lekova u interesu njihovih proizvođača, a pri zakonodavnoj vlasti kroje zakone po njihovoj meri. Sve te uloge i funkcije radi tek nekoliko vodećih medicinskih stručnjaka, oni su najodgovorniji, uz političare, za činjenicu da su zdravstveni sistemi pretvoreni u eldorado fabrika lekova i druge medicinske industrije. Oni su za to, naravno, dobro nagrađeni novcem, profesionalnim ugledom i političkom moći. Korupcija u ordinacijama manje je bitna, ne samo zato što su darovi skromniji, već i stoga što „obični“ lekari-praktičari nisu ni svesni da su korumpirani. Farmaceutski kompleks do te mere se proširio, potrošio je bolesne ljude i sada ulazi među zdrave, na način da ih pretvara u bolesne, usput zarađujući“, piše dr Gajski. O izvesnom pervertiranju farmakološke industrije kaže: „Unazad pedesetak godina, farmaceutska industrija je mogla u isto vreme da zarađuje i leči ljude. Međutim, u poslednjih nekoliko decenija je, na plodnom tlu medicine i zdravstva, gde joj niko nije postavio granice, toliko narasla da je ta dva zadatka postalo nemoguće pomiriti. Naprosto, došlo je do „zasićenja tržišta“ bolesnih ljudi. Da bi se dalje zarađivalo, trebalo je krenuti među zdrave. Tu se uspostavilo više modela. Jedan od njih je koncept tzv. faktora rizika. Tako je holesterol proglašen rizičnim za srčani udar, povišeni pritisak, moždanu kap, šećer, za otkazivanje bubrega i slepilo. Ljudi sa povišenim vrednostima holesterola proglašavaju se rizičnom grupom i nude im se lekovi radi sprečavanja bolesti u budućnosti. Jasno je da visoki krvni pritisak i šećer treba lečiti; reč je o stanjima koja stvaraju tegobe i tu smo na terenu tradicionalne medicine, lečenja ljudi koji pate. Međutim, sa normalnim, prosečnim nivoima ovih parametara, naročito niskim vrednostima, što se u poslednje vreme nude kao ciljne, korist od lečenja je zanemariva ili ne postoji. Kliničkim smernicama snižavaju se normalne vrednosti holesterola, pritiska i, u manjoj meri, šećera… Jezive dijagnoze Američko izdanje „Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalne poremećaje“ (DSM) u svom prvom izdanju (1952) prepoznaje 104 bolesti duše, da bi u četvrtom izdanju (1994) registrovao 357 poremećaja. U najnovijem, od pre dve godine, broj je zaokružen na 489. Pre Drugog svetskog rata taj broj je iznosio 26. Dr Gajski tvrdi da je krajnji cilj vladajućeg sistema da svaku pobunu okvalifikuje kao mentalni poremećaj, o čemu svedoči monstruozna dijagnoza inata kao „opozicionog prkosnog poremećaja“ (opositional defiant disorder, ODD); kojom se žigošu prkosni pojedinci (inadžije) skloni kritici vlasti. Njihova neposlušnost smatra se izuzetno opasnom zbog tendencije „rušenja autoriteta, dominantnog mišljenja, ili društvenih normi“. U psihijatrijske slučajeve se ubrajaju i neki pojedinci zbog „paranoidne sumnje da ih vlast prisluškuje“, kao i rastuća populacija zagovornika zdrave hrane sa originalnom dijagnozom „ortoreksične nervoze“ (ortorexia nervosa). Ukoliko ste ipak ostali psihički neoštećeni, sačuvavši prisebnost i hladnokrvnost, tu je nova psihijatrijska dijagnoza „sporog shvatanja“ (sluggish cognitive tempo) namenjena previše opuštenim osobama prilikom obavljanja stresnih svakodnevnih zadataka. Tu spada i „pasivno-agresivno ponašanje“ (passive-aggresive behavior, PAB), pripisano osobama kao što su bili Gandi ili Martin Luter King; razlog je njihova pasivno-agresivna filozofija, tu svakako spada i američki prirodnjak Heni Dejvid Toro sa svojim „Esejem o građanskoj neposlušnosti“ (1849), gde tvrdi da je najbolja vlast ona koja najmanje vlada. Pri tome koristi termin „savesti“, neophodne pri donošenju političkih i medicinskih odluka, naglasivši: „Veliki broj pojedinaca služi državi, uglavnom ne kao ljudi već kao mašine, svojim telima. Oni su stalna vojska, milicija, policija, naoružani građani… U većini slučajeva nema slobodnog izražavanja mišljenja ili moralne odgovornosti, nego se spuštaju na nivo drveta, zemlje i kamenja – a možda se od drveta mogu praviti ljudi koji će, isto tako, poslužiti cilju?“ Starost kao bolest U slučaju osteoporoze, kako pišu dr Filip Iven i Bernard Debre, primenjen je model po kojem je mladost proglašena zdravljem, starost bolešću. Definicija bolesti, danas u upotrebi, stvorena je tek 1994, tako što je za normalnu vrednost uzeta gustina kostiju žena starih između 20 i 30 godina. Gubitak kalcijuma fiziološki je proces vezan uz starenje i ovakva kontroverzna definicija je dovela da žene u pedesetoj imaju značajnu šansu da im se „otkrije“ osteopenija, a kod onih u sedamdesetoj, osteoporoza. Legitimno i ispravno je nastojati da se odloži starost i njene manifestacije, ma koliko ona bila fiziološka. Međutim, lekovi što nam se za to, na ovom području nude, sumnjivog su dejstva i nisu bez nuspojava. „Bolesti se izmišljaju na način da se (kvazi)naučnim istraživanjima dokaže dejstvo farmaceutskog preparata u određenim stanjima. To mogu biti fiziološki ili granični, prolazni poremećaji. Onda se proglase bolestima. Primeri menopauze, „predmenstrualnog sindroma“, erektilna disfunkcija (polne poteškoće kod muškaraca), to jasno ilustruju. Od „helicobactera pylori“, bakterije nastanjene u sluzokoži želuca kod 60 posto ljudi, početkom devedesetih godina stvorena je nova bolest; nova klasa lekova, u vezi sa bakterijom, do kraja devedesetih, postala je jedna od najpropisivanijih. Od čitavog niza novostvorenih psihijatrijskih oboljenja, spomenimo samo čestu socijalnu fobiju, strah od javnog nastupa. Bez stvarne potrebe, leči se antidepresivima. Proizvođači preparata za rast kose ćelavost nastoje proglasiti bolešću; moglo bi se dogoditi da uskoro osvane pod nekom šifrom u klasifikaciji kožnih oboljenja“, kaže dr Gajski. Zločinačka uloga psihijatara Represivni sistem globalne kontrole pokazao je u SAD izuzetnu inventivnost zamenjujući silu oružja argumentima „ekspertskih timova“, naoružanih zakonskim i podzakonskim aktima za umirivanje naroda. Tako počinje golgota „neprilagođenih“ – oni se predaju u ruke profesionalaca, obučenih za rutinske operacije „psihijatrijske obrade“. Ako je u pitanju maloletnik, a njih je sve više, roditelji imaju priliku da u roku od 30 dana daju saglasnost za dobrovoljnu predaju deteta. Nekooperativnost podrazumeva sankciju izbacivanja iz škole. Dok ne dobije sertifikat psihijatra, da nije opasno po sebe i društvo, dete će, prema zamisli tvorca ovog zakona, teksaškog političara Džejsona Vilalbe, pohađati alternativnu školu. Vilalba se proslavio donošenjem Zakona o obaveznoj vakcinaciji, kao i Zakona o zabrani snimanja policije tokom intervencije protiv građana. Ovim i sličnim postupcima, uloga psihijatara u izgradnji temelja za Novi svetski poredak postaje sve očiglednija, pa ne čudi što zauzimaju značajne pozicije u piramidi društvene samozaštite, sprovodeći instrukcije Američke asocijacije psihijatara (APA), udruženja zaduženog za modifikaciju psihičke strukture neposlušnih. Ova modifikacija se vrši pomoću medikamenata, a proširena lista poremećaja, uobičajenih kod adolescenata (promene raspoloženja, smetnje u pamćenju, poremećaj pažnje), omogućava prisilno izlaganje izdašnoj farmaceutskoj ponudi. Uz pomoć uticajnih (i podmićenih) naučnika i doktora, proširuju se granice bolesti. Scenario je sličan već opisanom. U istraživanjima, plaćenim od farmaceutskih kompanija, naučnici „nađu“ kako medikamenti deluju i u blagim ili povremenim formama bolesti. Onda odbor „eksperata“, sa platnog spiska tih istih kompanija, te oblike bolesti što se ranije nisu lečile (jer i nisu bolest), proglase patološkim i podložnim terapiji. Na taj način proširene su granice bolesti, poput astme ili depresije. Širenje indikacija novih oboljenja, kojima su potrebni lekovi, ostvaruje se na sličan način, kad istraživanja „dokažu“ dejstvo preparata u novim stanjima i na novim populacijama. Lekovi za holesterol, za desetak godina su, od indiciranih u uskim grupama srčanih bolesnika, prerasli u antiarterosklerotske koji se mogu uvesti većini ljudi iznad pedesete. Antidepresivi, nekad davani samo za teže oblike depresije, danas imaju i do dvanaest indikacija, uključujući i blaže anksiozne poremećaje. Lekovi za sve i svašta U prvom redu, nepotrebni lekovi se propisuju za kardiovaskularne bolesti, ukazuje dr Lidija Gajski. Na tom polju se naročito afirmisao koncept prevencije, pa se, sa ciljem sprečavanja bolesti poput srčanog i moždanog udara, velike količine lekova daju širokoj populaciji zdravih ljudi. Primere nalazimo u medikamentima za snižavanje masti, šećera u krvi i krvnog pritiska, neki su protiv zgrušavanja (npr. aspirin); njihov učinak je skroman ili nepostojeći. Na području psihijatrije, društvene i interpersonalne teškoće pretvorene su u medicinske, podložne farmakoterapiji i drugim medicinskim postupcima. One ih, naravno, ne mogu rešiti. Tako je depresija od srazmerno retke psihijatrijske bolesti, u poslednjih dvadesetak godina „narasla“ je do jednog od najvećih globalnih zdravstvenih problema. Uporedo, rasla je i potrošnja antidepresiva; delotvornost (osim u teškim slikama depresije) je na nivou placeba (tableta sa brašnom ili šećerom).Na području onkologije, odnosno lečenja raka, često se primenjuje beskorisna hemoterapija, ne samo zbog pritiska farmaceutske industrije, nego i stoga što se bolesniku i porodici želi ostaviti nada i utisak da se još uvek nešto radi i preduzima. Ono što važi za lekove, u značajnoj se meri može reći i za dijagnostička ispitivanja (rendgen, ultrazvučne kontrole, kolor-dopler, magnetska rezonanca, tomografija…). Pod pritiskom proizvođača medicinskih aparata, potrošnog materijala, biohemijskih i drugih testova i reagensa, u primenu ulaze postupci čija je svrha neretko diskutabilna. Premda je razvoj medicinske tehnologije na području dijagnostike doneo i nesumnjivu dobrobit, sistem njene evaluacije krajnje je neadekvatan, ako uopšte postoji. Kritični i odgovorni medicinski stručnjaci upozoravaju na to da neka ispitivanja ne predstavljaju ništa više od „još jedne cigle u zidu“; ne samo da ne poboljšavaju ishod lečenja, već mogu naneti štetu. „Kao primer se može uzeti CT koronarografija“, tvrdi dr Gajski i kaže da se, kako u Hrvatskoj tako i u Srbiji, izvodi u nekim privatnim poliklinikama: „Ali, preteruje se i sa manje sofisticiranom dijagnostikom. Ovoliki broj laboratorijskih ispitivanja sasvim sigurno nije potreban, kao ni rendgensko snimanje pluća pre svake operacije; dopler vratnih i nožnih arterija ordinira se prečesto, bez stvarnih kliničkih indikacija; denzitometrija je, u načelu, nepotrebna dijagnostička metoda. Naročito je sporna potraga za rizičnim osobama i onima u početnoj fazi bolesti. Dok se nalaz ginekološkog karcinoma jednostavnim i razmerno pouzdanim „papa-testom“ može smatrati primerom korisnog „skrininga“, istraživanja su pokazala da je mamografija, u smislu prevencije raka dojke, gotovo beskorisna, a PSA tumorski marker, u smislu prevencije raka prostate, vrlo problematičan. U medicini ima nepotrebnih hirurških zahvata, sasvim sigurno. Široka dijagnostička obrada rezultira značajnim brojem lažno pozitivnih nalaza, pa se pacijenti podvrgavaju nepotrebnim hirurškim zahvatima, nekad povezanim sa ozbiljnim komplikacijama; na primer, nepotrebne operacije „kvržica“ u dojci. Proizvođači veštačkih zglobova, ortopedskih vijaka i pločica, srčanih elektrostimulatora, stentova i hirurških instrumenata, odreda su zainteresovani za što više operacija. Pritom se neretko radi o novim, nedovoljno ispitanim proizvodima, pa se onda dogodi da 93.000 ljudi širom sveta mora eksplantirati (izvaditi) nedavno ugrađene skupe „najnovije i najbolje“ proteze kuka, jer se naknadno našlo da su štetne po zdravlje“. Prevare i manipulacije I lekari su motivisani za uvođenje nove tehnologije jer na njenoj primeni, odnosno uvođenju u zdravstveni sistem, izgrađuju svoje profesionalne karijere i prestiž. U SAD je u toku suđenje doktorima koji su nepotrebno ugrađivali stentove (intravaskularne proteze) u srčane arterije svojih bolesnika. U svemu tome nije bez značaja agresivni mentalni sklop modernog doktora – sve je manje vođen idejom dobrobiti bolesnika, a sve češće gleda šta bi se s njim još moglo učiniti. Mnoge žene sa indikacijom vađenja materice, ginekolozi su uverili da im nisu potrebni ni jajnici, pa su, posle operacije, ostale i bez zdravih, neretko još funkcionalnih organa. Postavlja se i pitanje kvaliteta dodataka prehrani i raznih suplemenata što se prodaju u apotekama. Šta je sa njihovom efikasnošću? Elem, kad je gotovo polovina onoga što se propisuje na recept beskorisno, možete misliti koliko je toga nepotrebnog izvan sistema zdravstvenog osiguranja! Da bi dodatak hrani, odnosno pomoćno lekovito sredstvo, dobilo dozvolu za promet, mora zadovoljiti kriterijume neškodljivosti; efikasnost niko ne ispituje. Zato je većina tvrdnji o korisnosti tih preparata bez ikakvog naučnog uporišta, a te lažne tvrdnje vrlo se retko sankcionišu. Proizvođači zloupotrebljavaju naivnost i poverenje kupaca. Medicina je izuzetno plodno tlo za prevarante i manipulatore, kako za one motivisane lakom zaradom, tako i za one sa mesijanskim porivima i ambicijama. Drske prevare i krajnje neetička iznuđivanja trebalo bi zabraniti i kažnjavati. Međutim, regulacija na širokom području tzv. alternativne (komplementarne) medicine bez pogovora je potrebna, ne bi je trebalo temeljiti na zabranama i sankcijama. Na tom području ima, objektivno, delotvornih terapijskih metoda (dijagnostičke su pod znakom pitanja i tu bi se trebalo držati službene medicine), a i kad nema strogo naučno dokazane koristi, ostaje placebo učinak koji nipošto ne treba odbaciti. Dogmatičan stav ortodoksnih naučnika i lekara koji „alternativcima“ zabranjuju pravo lečenja, pozivajući se na medicinsku nauku prepunu ograničenja i zloupotreba, ne „pije vodu“, jer savremena medicina sve manje ispunjava očekivanja ljudi. „Bilo bi pametnije i poštenije da svi naučnici i doktori najpre počiste pred vlastitim vratima, tj. da se oslobode nadrilekarstva koje sami praktikuju, kao i tehnokratsko-birokratskog mentaliteta“, savetuje dr Gajski. Veliki deo ljudi, premda su medicinski laici, oseća da je sve više „nezdravog“ u medicini. Ukazujući na problematična mesta u vezi sa vakcinacijom i čestim propisivanjem antibiotika, pozivajući na preispitivanje svake pojedine vakcine, dr Gajski kaže: „Uzimanje antibiotika se često propisuje onda kada zaista to nije potrebno, na primer u slučaju viroza ili blažih upala. To je više jedan spoljašnji, kozmetički zahvat, dok u svakodnevnoj praksi lekari i dalje radije propisuju antibiotike, bez puno razmišljanja. Ograničavanje propisivanja antibiotika samo na stanja kad su stvarno opravdani vrlo je važno, ne samo zbog nuspojava i uštede, već radi smanjenja razvoja otpornosti bakterija na ove lekove. Uz veliku potrošnju antibiotika, uskoro bismo mogli početi gubiti bitku sa bakterijskim bolestima. Već danas, naročito rezistentni sojevi bakterija, razvijeni u bolničkom okruženju, uzimaju desetine hiljada života u Evropi. Uprkos tome na ovom, kao i na drugim područjima medicine, nemamo efikasnu regulaciju. Sistemu, a njime gospodare proizvođači medicinske tehnologije, u interesu je što veća potrošnja, bez obzira na ishod. Potrošnju povećava i preopterećenost lekara; njima je, u nedostatku vremena, najlakše da napišu recept ili uput…” Miodrag Milanović Izvor: E-zanimljivosti The Blog Tags Widget will appear here on the published site.
Tags:
The Recommended Content Widget will appear here on the published site.
The Breadcrumbs widget will appear here on the published site.
Savremeni tempo života ne ostavlja dovoljno vremena za spavanje, san je postao luksuz, zadovoljstvo koje svakome od nas kad- tad nedostaje. Mnogi se žale da loše i vrlo malo spavaju, da nemaju zdrav i okrepljujući san, da ne sanjaju lepe snove koji bi ih punili energijom. Kvalitetan san najbolji je način da ponovno napunimo „baterije“, ali to ne polazi svima za rukom: istraživanja pokazuju da 34 odsto populacije nema zdrav i okrepljujući san i da ne uspeva da se odmori preko noći. Manjak sna je sve prisutniji problem, s obzirom da se 28 odsto odraslih osoba žali da spava šest ili manje sati. Spavanje utiče na zdravlje koliko i ishrana, fizička aktivnosti i genetika. Dok smo budni, trošimo energiju, a spavanjem nadoknađujemo svaki energetski gubitak. Posledice lošeg, isprekidanog sna su mentalna iscrpljenost, rasejanost, otežano pamćenje, slabi refleksi, razdražljivost, anksioznost, neadekvatno funkcionisanje u kući i na poslu i hroničan umor, što dovodi do ubrzanog starenja i pada imuno sistema, pa je organizam podložniji infekcijama. Kod ljudi koji ne spavaju dovoljno, dolazi do promene kardiovaskularnog sistema jer se povećava nivo adrenalina, a to dovodi do oštećenja krvnih sudova i ćelija. Svako od nas, kada jedno vreme ne spava dovoljno, ima osećaj da mu duže treba da obavi neke poslove, da lošije pamti, da je dezorijentisan na poslu, da lošije vozi, da je podložan prehladi više nego pre… Stenli Koren, kanadski stručnjak za san, tvrdi da narednog dana gubimo jedan poen od koeficijenta inteligencije za svaki neprospavani sat prethodne noći. Oni koji spavaju samo četiri sata dnevno, imaju pokrete usporene za 45%. Jedna od novijih studija otkriva da žene koje spavaju samo pet sati noću imaju 45 odsto veći rizik da obole od srca nego one koje su spavale osam sati. Hronični manjak sna utiče i na pojavu i razvoj dijabetesa, gojaznosti i pogoduje razvoju malignih oboljenja. Nesanica je takođe povezana sa anksioznošću i depresijom. Rano jutarnje buđenje može da bude simptom depresije, a teškoće s uspavljivljivanjem, simptom anksioznosti. Nekad se duže spavalo Prema podacima britanskog Kraljevskog društva za medicinu, u proseku moderni evropljanin spava sat i po manje nego njegov predak iz 1920, odnosno, danas spavamo manje od naših baka i deka u istom uzrastu. U to vreme ljudi su spavali oko 9 sati dnevno. Danas, prosečna odrasla osoba spava samo sedam sati tokom radne nedelje i osam sati preko vikenda, što je 20 odsto manje nego početkom 20-ih. Sve više ljudi muči muku sa spavanjem, lošim snom i teškim padanjem u san kao posledica dnevnog stresa. U proseku je ljudima potrebno čak 46 minuta da utonu u san, a otkriveno je da je glavni uzrok za to previše kofeina koji konzumiraju u toku dana, kao i stres. Problemi sa spavanjem čine ljude slabijim, i manje funkcionalnim u svakodnevnom životu. Na emotivnom nivou, oni postaju razdražljivi, a u kontaktu sa drugim ljudima manje strpljivi i tolerantni. Lista najčešćih kradljivaca sna je dugačka, počev od brojnih organskih bolesti (šećerna bolest, povišen krvni pritisak, demencija…), mentalnih oboljenja (anksioznost, depresija.) do brojnih psiholoških i socijalnih problema koji izazivaju akutna ili hronična stanja stresa i utiču na učestalije buđenje tokom noći. Sa porastom stresa sa kojim se ljudi suočavaju u svakodnevnom životu, nije lako osigurati spokojan san. Sve češće se dešava da se nakon prospavane noći, bude i dalje umorni, sa nedostatkom volje i energije da se uključe u dnevne aktivnosti. Većina ljudi priznaje da im besane noći uzrokuju crne misli koje im se roje po glavi. Problemi na poslu, u porodici ili s partnerom, čine da san teže pada na oči. Finansijski problemi su ipak najčešći razlog nemirnih noći (37 posto) više nego problemi u vezi i od zdravstvenih briga, pa čak i od partnera koji jako hrče otkriva najnovije istraživanje koje je naručilo lanac hotela Premier Inn. Problemi sa spavanjem su povezani sa niskim prihodima, životom samca ili nezaposlenošću, dokazali su američki naučnici sa Univerziteta Pennsylvania. Osobe koje manje zarađuju imaju više problema sa spavanjem, za razliku od onih kojima na račun mesečno redovno stižu poveći novčani iznosi. Poslovne brige probudiće usred noći 30 posto ispitanika, dok razmišljanje o ljubavnom životu i problemi u vezi remeti san petine spavača (20 posto). Nemiran partner razlog je buđenja troje od deset ispitanika (15 posto). Od 2000 ispitanih odraslih osoba, više od četvrtine je izjavilo da ne može da spava ako je u prostoriji previše vruće, dok njih 16 posto, tvrdi da će se probuditi ako im je previše hladno. Zanimljiv je podatak da pušačima treba dvostruko više vremena da se uspavaju nego nepušačima. Kad prestanu da puše, treba im u proseku 18 minuta da zaspe, dok su im ranije bila potrebna 52 minuta. I starenje je važan faktor. Nakon četrdesete godine, života ritam spavanja se menja- češće se budimo noću. Nakon 65. godine, između 12 i 40 odsto ljudi pati od nesanice. Zabrinuti noćobdija Stresan posao, gubitak voljene osobe, bračni sukobi, umor, tuga i strah za budućnost su glavni uzroci nesanice kod većine pojedinaca. Fizička i psihička iscrpljenost povećava aktivnosti u mozgu, što dovodi do toga da se u mislima razbuđujemo. Hroničan stres pokreće oslobađanje hormona kortizola koji je povezan s nesanicom. Dovodi do naglog priliva adrenalina u krvi, što izaziva budnost mozga i napetost mišića. Ponekad su emocije te koje nam ne dopuštaju da se misli umire i telo opusti. One šalju signale i poruke i upozoravaju na nešto. Naša osećanja pre spavanja utiču i na kvalitet sna- a često se događa ljudi počnu da pate od nesanice posle nekog traumatičnog događaja kao što je smrt bliske osobe, razvod, gubitak posla i slično. Aktuelni misaoni tok, kao što su prisećanje na neprijatne događaje i preispitivanje sopstvenih grešaka čini ih budnim. Otkrijte razlog svoje nesanice. Odagnajte kradljivce sna poput briga, svađa i loših navika, i investirajte u pripremu za okrepljujući i dobar san. Zaustavite negativne misli, pogotovo one zbog kojih ne možete da utonete u san, i koje prouzrokuju frustracije zbog kojih se podižu moždani talasi. Zbog viših moždanih talasa postajemo anksiozni, skloni glavobolji i uskraćeni za noćni odmor. Naviknite se da pred odlazak na spavanje, ne razmišljate, već da „ispraznite mozak“, kako ne biste u spavaću sobu unosili probleme. Skoncentrišite se na opuštajuće misli, a brige ostavite za sutra. U protivnom, brige će vas držati budnim svake noći. Pozitivnim sugestijama oterajte uznemiravajuće i crne misli, i rešite se straha da nećete moći da zaspite, jer je on glavni uzrok nesanice. Ako vas muče obaveze koje vam ne „izlaze iz glave“, zapišite ih. Biće vam lakše kada problem stavite na papir i rasteretite svoje misli. Razmišljajte o tome da je sutra novi dan i nova prilika da pronađete rešenje za problem. Manjak sna – gojaznost Ako ne budete dovoljno spavali, posledice svojih navika prvo ćete primetiti na vagi. Nedostatak sna i zamor teraju ljude da više jedu, manje se kreću, pa samim tim i dobijaju na kilaži pokazuje najnovija studija naučnika sa čuvene američke klinike Mejo u Ročesteru. Količina sna je povezana s izlučivanjem hormona koji utiču na apetit. Što više spavate, manje hormona se izlučuje, a to utiče na vaše prehrambene navike. Zbog neodgovarajućeg odmora, telo nema snage za normalno funkcionisanje, pa se metabolizam usporava, a kilogrami gomilaju. Autori studije su izračunali da, kada ispitanici spavaju manje od pet i po sati, dnevna potrošnja kalorija smanjuje se za 120 dnevno. Kada bi tim tempom nastavili tokom cele godine, dobili bi 12 i po kilograma samo zbog nedostatka sna. Ako spavate samo 2-4 sata dnevno, 73% su šanse da dobijete višak kilograma. Ako spavate 5 sati dnevno, rizik se smanjuje na 50%; 6 sati dnevno- rizik da ćete dobiti višak kilograma se smanjuje na 23%. Osobe koje spavaju 10, ili više sati dnevno, imaju 11% manji rizik da će imati problema s viškom kilograma od ostalih. Stabilna veza- dobitna kombinacija Brak može biti dobar za san, ali samo ako je reč o srećnom braku. Srećno udate žene najbolje spavaju dokazalo je najnovije istraživanje. Žene koje imaju stalne partnere imaju manje problema da zaspe, nego one koje su slobodne ili su prekinule vezu. Prema psihologu Vendi M. Trahel sa Univerziteta u Pitsburgu, život u nesrećnom braku može biti rizičan faktor za nastanak poremećaja spavanja. Loš odnos s partnerom je taj koji krade san, zato što pokušavate da zaspite pored nekoga s kim se svađate tokom dana, što je nemoguće, jer problemi ostaju nerešeni. Statistika pokazuje da 55 odsto muškaraca dobro spava, dok time može da se pohvali 37 odsto žena. Doktor Merik Kriger sa Univerziteta Manitobe je otkrio da jači pol dobro spava čak i ako je izložen stresu, dok žene budne leže i nastavljaju da brinu, jer imaju više obaveza i poslova. Neka istraživanja pokazala da san utiče na lepotu, tako što se mozak „podmlađuje“ tokom noćnog odmora, kao i da moždane ćelije rastu- ali tek u šestom i osmom satu spavanja. Tamni i veliki podočnjaci, umorno, bledo i izgužvano lice su slikoviti primer neprospavane noći. Isprekidan san, ili manje od osam sati sna povećava količinu hormona stresa, kortizola i smanjuje proizvodnju kolagena, pa dovodi do nastajanja bora, otkriva doktorka medicine, Jiotsna Sahni iz Tuksona. Uživajte u ljubavi, jer su zagrljaji, dodiri i lepe reči blagotvorna prirodna umirujuća sredstva, a kada ste dobro naspavani, automatski ćete biti bolje raspoloženi, strpljiviji i trpeljiviji, a onda kada ste se naspavali, to će se odraziti i na vašu vezu. Jedno zanimljivo istraživanje pokazalo je da kada je supruga neispavana, oba su supružnika manje raspoložena i sklonija negativnoj bračnoj interakciji. Sa druge strane, muškarčeva neispavanost ne utiče na bračnu zajednicu. Neispavanost žena povezana je sa većim osećanjem gubitka podrške, više kritike i manje razumevanja između partnera. Tableta nije dobra ideja Pre nego što posegnete za tabletom za spavanje, isprobajte promenu navika kako biste ipak zaspali prirodnim putem. Stručnjaci tvrde da je pronađen recept kako provesti mirnu noć sa lepim snovima: u krevet morate otići pre 22 sata i to u pidžami, a nakon što ste popili šoljicu vrućeg čaja, otkriva nam anketa kompanije za posteljinu „Bedeck”“, koja je sprovedena na uzorku od dve hiljade ljudi. Oni koji imaju najkvalitetniji san večeraju najkasnije do 20 h, i odlaze u krevet ne kasnije od 22 sata. Poklonite svom organizmu bolji san i radnim danima bićete energičniji i veseliji. Razgovor o svakodnevnim problemima i izvorima stresa, bolje je oružje za borbu protiv nesanice nego što su to pilule za spavanja pokazala je nova studija naučnika iz Vašingtona. Upražnjavajte tehnike opuštanja pre odlaska u krevet da biste ublažili stres. Uklonite sve izvore buke i zračenja iz spavaće sobe. Rekreacija, šetnja i sport oslobađaju organizam od nervne napetosti. Izvor: E-zanimljivosti The Blog Tags Widget will appear here on the published site.
Tags:
The Recommended Content Widget will appear here on the published site.
The Breadcrumbs widget will appear here on the published site.
Prvo su studije nekoliko timova evropskih istraživača ustanovile da pet najčešće uzimanih vitamina (ne misli se na voće i povrće, već na farmaceutske proizvode) nemaju nikakvog stvarnog efekta na zdravlje, osim možda negativnog. Potom je dr Mark Boland sa Univerziteta u Ouklendu u Australiji na tu listu dodao još jedan, i došli smo do spiska od šest vitaminskih preparata koje bolje da ne uzimate. To su: vitamin C, vitamin A i beta karoten, vitamin E, vitamin B6, multivitamini i vitamin D. Savet: redovno jedite sveže voće i povrće, tamo ima vitamina koji vas čine zdravijim. Za sada. Izvor: E-zanimljivosti The Blog Tags Widget will appear here on the published site.
Tags:
The Recommended Content Widget will appear here on the published site.
|
E-zanimljivosti©2011-2024 Categories
All
|
2/11/2024
0 Comments