The Breadcrumbs widget will appear here on the published site.
Mačke su poludivlje životinje koje čovek nikad nije do kraja pripitomio, a za ljude koji ih okružuju misle da su i sami velike, prijateljski nastrojene mačke. Ovo je teorija koju je u svojoj knjizi izneo antrozoolog Džon Bredšo. Tezu da su mačke i dalje velikim delom divlje životinje Bredšo obrazlaže činjenicom da pošto u životu čoveka one ne igraju nikakvu konkretnu i specifičnu ulogu, nisu imale potrebe da prođu kroz bilo kakvu radikalnu evolutivnu promenu. “Čak i među kućnim mačkama većina njih uobičava da prosto izađe napolje i pari se sa bilo kojom uličnom ili divljom mačkom. Čak 85 odsto mačića se rađa sa elementom divljeg”, navodi Bredšo u svojoj knjizi. On još objašnjava i da mačke doživljavaju ljude kao jedne od njih, pa je svo to umiljavanje, maženje i uvijanje oko nogu za njih način da nekako potvrde da ste i vi “samo još jedna velika mazna mačka koja ne namerava da ih pojede za ručak“. Izvor: E-zanimljivosti The Blog Tags Widget will appear here on the published site.
Tags:
The Recommended Content Widget will appear here on the published site.
The Breadcrumbs widget will appear here on the published site.
Nova rasa je dobila ime “lykoi” (od grčke reči “lycos”=vuk) i u prevodu znači “vuk mačka”. Životinja nema dlaka u predelu očiju, nosa, ušiju i njuške, a krzno joj je neravnomerno raspoređeno po telu. Američki uzgajivači razvili su novu vrstu mačke, koja izgleda kao vukodlak, a ponaša se kao pas. Njen natprirodan i pomalo zastrašujući izgled posledica je genetske mutacije domaće kratkodlake mačke, zbog koje koža ovog neobičnog stvorenja na nekim mestima nije prekrivena krznom. Nova rasa je dobila ime “lykoi” (od grčke reči “lycos”=vuk) i u prevodu znači “vuk mačka”. Životinja nema dlaka u predelu očiju, nosa, ušiju i njuške, a krzno joj je neravnomerno raspoređeno po telu. “Čovek nije učestvovao u nastanku ove rase. Mi samo koristimo genetiku prirodnih procesa”, kaže uzgajivač Džoni Gobl. On, njegova supruga Britni i Peti Tomas našli su prva dva mačeta, a Džoni Gobl je koristio njihove potomke da bi uzgajio prve “lykoi” mačiće. Oni su otkrili da mačke ne pripadaju rasi “sfinge” (koja nema dlaku), da su delimično prekrivene krznom, a DNK analiza je potvrdila da zaista nije reč o “sfingama”. Ispostavilo se da je stvorena nova rasa. Uzgajivači kažu da “lykoi” ima karakter lovačkog psa, da voli da lovi oko kuće, šta god nađe. “Oprezni su prema strancima, ali ih brzo prihvataju i uspostavljaju prijateljski odnos”, objašnjavaju oni. Sa natprirodnim bićem vukodlakom povezuje ih “naglašen lovački nagon zbog koga progone i napadaju sve što smatraju plenom”. Za razliku od vukodlaka, koji menja obličje kada je pun mesec, “lykoi” je miroljubiv i razigran i, pre svega, veran vlasniku. Uzgajivači se nadaju da će Međunarodni registar mačaka (TICA) svrstati novu mačku u kategoriju “preliminarna nova rasa” kada na jesen bude predstavljena na izložbama mačaka. Do sada je (osim osnovnog) registrovano 14 legla ovih mačića, a na svetu ima samo sedam njihovih uzgajivača, zbog čega su mačići veoma traženi. “Činimo sve što je u našoj moći da pratimo gajenje mačaka kako bismo bili sigurni da će ‘lykoi’ postati zdrava nova rasa, sa divnim karakterom i izgledom vukodlaka”, kaže uzgajivač Džoni Gobl. Izvor: E-zanimljivosti The Blog Tags Widget will appear here on the published site.
Tags:
The Recommended Content Widget will appear here on the published site.
The Breadcrumbs widget will appear here on the published site.
Legende i zanimljivosti o mačkama2/10/2024 O postanku mačke Prema legendi, za vreme potopa, na Noevoj barci je iskrsnuo problem vezan uz jako brzo razmnožavanje miševa. Zbog sve većeg broja miševa, postojala je mogućnost da ostale životinje ostanu bez zaliha hrane. Noe nije znao šta da učini i zatražio je pomoć od Boga. U tom trenu kralj životinja – lav je kinuo i iz tog kijanja su stvorene dve mačke koje su ubrzo svele broj miševa na normalan nivo. Matagot U Francuskoj i Engleskoj postoji drevna legenda o Matagotu, mačku lutalici koji donosi sreću. Priča se da je u stalnoj potrazi za gospodarom i svako ko ga želi prihvatiti u kuću mora ga udobrovoljiti sa pečenim piletom. Tek tada će Matagot odlučiti da li će prenoćiti u toj kuci. Prvo veče mora dobiti da jede sa domaćinovog tanjira, a kao nagradu Matagot će ostaviti domaćinu puno sreće i zlatnika. Kad bolje razmislimo…. svaka udomljena maca lutalica može postati Matagot! Stara legenda Zen Jednom davno, u dalekom Japanu, pred velikim učiteljem borilačkih veština iskrsnuo je jedan problem: u njegovom špajzu živeo je miš koji mu je izjedao svu zimnicu. Učitelj je poznavao nekoliko mačaka i odlučio je od njih zatražiti pomoć. Prvo je pozvao jednog crnog mačka koji je bio stručnjak u borbama. Mačak je ušao u kuću, pokušao hiljadu trikova ali miš je uvek pobeđivao. Na kraju je mačak morao priznati poraz, poklonio se pred mišem u znak poštovanja i otišao. Nakon njega je došao tigrasti mačor, veliki mislioc. Pokušavao je nadmudriti miša na razne načine koje je smislio, ali nikako nije mogao da uspe u tome. Na kraju je i on morao priznati poraz. Treća na redu je bila jedna siva maca, koja je bila odlična u borbi sa senkom. Bila je vrlo spretna i vešta ali i ona nije imala sreće u borbi sa mišem. Na kraju je u kuću bio pozvan jedan stari umoran mačak. Čim je dosao u kuću, prilegao je da malo odmori i sasvim je ignorisao miša. Miš je već postao drzak jer je uvek pobeđivao, tako da se nije ni pokušavao sakriti. Šetao je tamo-vamo, krao zalihe ispred mačkovog nosa i zaista je postao neoprezan. Jednog dana, dok je vukao veći zalogaj hrane, našao se u velikoj blizini mačka. U svojoj drskosti ga je čak zamolio da mu pomogne da prenese plen. U tom trenu je mačak pokazao svu svoju brzinu i veštinu i zgrabio je miša. Mišu nije preostalo drugo nego da prizna poraz, pokloni se u znak postovanja i ode iz kuće. Stari i mudar mačak je potiskujući svoje ja uspeo izvojevati pobedu. Problem postoji ako postoji tvoje ja, jednom kada ga uspeš potisnuti i ono nestane, nestaje i problem! Legenda o sijamskoj macki
Prema legendi sijamske mačke potiču iz starog Sijama (danasnji Tajland), živele su na kraljevskom dvoru i iskazivalo im se dužno poštovanje jer se smatralo da se članovi kraljevske porodice nakon smrti reinkarniraju u njihove mačke. Sijamske mačke su bile i čuvari vrlo vredne kraljevske vazne i princezinog prstenja. Kaže se da mačke drže rep visoko i u elegantnom luku upravo zato da ne izgube princezino prstenje koje na njemu nose. Isto tako, prema legendi, u jednom trenutku kada je nestala sa dvora ova posebno vredna vazna, mačji par je krenuo u potragu za njom. Ubrzo se je pronašli ali je vazna bila preteška za nošenje. Odlučili su da se razdvoje. Mužjak je krenuo po pomoć dok je ženka čuvala vaznu. Kako je ženka bila skotna, došlo je vreme kočenja i da ne bi slučajno ponovno izgubila vaznu zavezala je za svoj rep. Nakon četri dana, kada se mačak vratio sa pomoći, pronašao je mamu macu sa mladima i pored njih vaznu. Išao je brzo da odveže vaznu i primetio je da je, nakon pomeranja čvora, na repu zenke ostao mali čvorić koji su imali i mačići. Taj čvorić je ostao kao znak raspoznavanja sijamskih (thai) mačaka. Mitovi o mačkama Crna mačka donosi nesreću Dok je u pojedinim delovima sveta crna mačka simbol nesreće, u drugim je situacija potpuno suprotna. Čak je i u Srbiji rasprostranjeno verovanje da je loš znak kada crna mačka pređe put. Sujeverje je kod nekih ljudi toliko izraženo da se u takvim situacijama vraćaju 10 koraka unazad i nastavljaju drugim putem do željenog odredišta. Istina je zapravo mnogo bezazlenija! Neka istraživanja pokazuju da crne mačke proizvode više alergena u svojoj koži, te da ljudi skloni alergijama treba da udomljavaju mačke svetlije dlake. Mogućnost da uživaju u prelepim crnim mačkama treba prepustiti onima koji ne pokazuju znake alergije na dlaku ovih ljubimaca. Mačke imaju devet života Ovaj mit potiče još iz egipatske kulture i religije i verovanja da je Bog Sunca Ra u posete podzemnom svetu išao u mačjem obliku. Tako su vekovima mačke smatrane magičnom vrstom u ovozemaljskom svetu, pa otuda i verovanje da imaju devet života. Ovome naročito doprinosi još jedno široko rasprostranjeno verovanje – da se mačke pri padu sa bilo koje visine uvek dočekaju na noge. Mačke se uvek dočekaju na noge S obzirom na to da je u pitanju životinjska vrsta osposobljena za penjanje po drveću, mačka je razvila i sposobnost preživljavanja pada sa visine. Zahvaljujući svojoj fleksibilnoj kičmi, mačke su u stanju da se pri padu prizemlje poput padobranca. Ipak, čak i tada mogu pretpeti ozbiljne povrede članaka, vilica i vratnog dela što za rezultat može imati smrt. Mačka prede kada je zadovoljna Zvuk koji mačka ispušta kada prede jedan je od prvih koje možemo čuti od mačića, još dok su stari svega 48 sati. Dok sisaju majčino mleko mačići, ali i mama maca, ispuštaju slične zvuke. Iako se ovaj zvuk može čuti kada je maca zadovoljna, treba imati u vidu da slične zvuke ispušta i kada oseća bol. Mačke ne podnose vodu Dok neke mace ne vole kupanje, druge su potpuno fascinirane tekućom vodom, što pokazuju pružajući svoje šapice ka vodenom mlazu. Mačiće naročito zabavlja kupanje, ali za većinu ta zabava prestaje sa godinama. Jedna turska rasa mačaka se čak naziva plivajućom mačkom zbog svoje ljubavi prema vodi i vlazi. Mačke su noćne životinje Mačke se često smatraju noćnim životinjama jer odlično vide u tami. Potrebno im je šest puta manje svetla nego ljudima da bi razlikovali oblike. Ipak, čak ni one ne vide u potpunom mraku. Mačke su usamljenici Poljske mačke su usamljeni lovci, iako većina živi u grupama, blizu izvora hrane. Studije pokazuju da u grupama obično ostaju mačke i njihove kćeri, dok se mačori osamostale kada dostignu 18 meseci starosti. Mačići domaćih mačaka se pripremaju za život u domaćinstvu sa više mačaka tako što u grupi provode prvih osam do deset nedelja života. Izvor: E-zanimljivosti The Blog Tags Widget will appear here on the published site.
Tags:
The Recommended Content Widget will appear here on the published site.
The Breadcrumbs widget will appear here on the published site.
Svima nam je poznato da životinje pozitivno utiču na ljude, u smanjenju stresa, anksioznosti, depresije. Ali, da su mačke tako magične ni vlasnici pasa to ne mogu poreći. Moždani udar Iako naučnici nisu uspeli da dokuče zašto, vlasnike mačaka ređe pogađa moždani udar nego one bez “čupavog saputnika”. Pretpostavlja se da razlog leži u smirujućem efektu koji izaziva maženje mačke. Astma Iako su alergije na životinje najčešći pokretači astme, istraživanja pokazuju da deca koja odrastaju uz mačke imaju manje šanse da obole od te bolesti. Ali, s druge strane deca čije majke imaju alergiju na mačke najverovatnije će dobiti astmu, ako budu okruženi mačkama. Rastezanje Ljudima sa astritisom rastezanje je ključno. Vlasnici mačaka mogu da uče od njih i da prate kada se one rastezaju i da im se svaki put pridruže. Stres Stara je priča da mačke smanjuju stres i anksioznost kod ljudi. I, naravno, istinita. Vrlo su zabavne i možete im se smejati celi dan. To nas i ne treba čuditi, jer su mačke uz ljude, kao kućni ljubimci, već više od 10.000 godina. Veza Iako mnogi tvrde da su mačke egoistične i da misle samo na sebe, mnogi su se uverili u drugačije. Mačke su spremne da leže uz obolelog vlasnika i predu danima. Gotovo da se ne bi odvajale od njih dok se ne oporave. Moćno predenje Kako i zašto mačke predu još nije tačno utvrđeno, ali poznato je da ta mekana, ritmična vibracija može da olakša bol i ubrza oporavak bolesnika. izvor The Blog Tags Widget will appear here on the published site.
Tags:
The Recommended Content Widget will appear here on the published site.
The Breadcrumbs widget will appear here on the published site.
Psi razumeju značenje mnogih reči2/10/2024 Nedavno naučno istraživanje potvrdilo je ono što vlasnici pasa već uveliko znaju: da njihovi ljubimci odlično razumeju smisao mnogih reči i to daleko bolje nego što se dosad mislilo. U studiji objavljenoj u časopisu Plos One, naučnici sa Maks-Plank Instituta za evolutivnu antropologiju iz Lajpciga, navode da su pojedini psi čak kadri da prepoznaju simbole, što je osnova apstraktnog razmišljanja i procesa učenja govora. Oni su testirali pet pasa od kojih je jedna ženka rase border koli po imenu Betsi, uspela da prepozna 300 predmeta koje joj je vlasnica pokazivala na slici. Grupa nemačkih naučnika je pokrenula ovo istraživanje kako bi utvrdila koje su sposobnosti neophodne bi se razumela ljudska komunikacija. Izvor: E-zanimljivosti The Blog Tags Widget will appear here on the published site.
Tags:
The Recommended Content Widget will appear here on the published site.
The Breadcrumbs widget will appear here on the published site.
Naizmenično eksploatisan i poštovan od svojih gospodara. Druželjubivi grabljivac, koji zavisan od vođe živi u čoporu, dozvolio je da bude pripitomljen, o čemu svedoče pseći skeleti u blizini ljudskih ostataka otkrivenih po praistorijskim nalazištima u Rusiji. Pas je najstariji sisar mesožder pripitomljen od strane čoveka, zajednička istorija traje više od 10.000 godina. Protekle su hiljade vekova pre nego što je dovršen porces pripitomljavanja vuka i pre nego što je čovek, koji je napustio nomadski način života, stekao lakonogog pratioca u lovu, izuzetnog njuha i sluha.
Njegovo poreklo, još uvek kontraverzno, nije sprečilo Cannis familiaris da se izmeni u više stotina rasa i da danas ima raznoliku sudbinu, zahvaljujući svojim mnogobrojnim sposobnostima, obdaren sposobnošću prilagođavanja koja se retko sreće, poletni trkač i plivač, budni čuvar, instiktivni zaštitnik, druželjubivi igrač koji žudi za nagradom, odan svome gospodaru, on obavlja različite poslove prilagođene današnjem načinu života. Naizmenično eksploatisan i poštovan od svojih gospodara. Druželjubivi grabljivac, koji zavisan od vođe živi u čoporu, dozvolio je da bude pripitomljen, o čemu svedoče pseći skeleti u blizini ljudskih ostataka otkrivenih po praistorijskim nalazištima u Rusiji (Asantova gora, 10.000 do 12.000 godina pre n.e.). Posle praistorijskog perioda, oko III milenijuma, pas je u starom Egiptu bio predmet pravog kulta, a njegov ubica podlegao je smrtnoj kazni. Anubis, božanstvo sa glavom psa ili šakala, služi kao vodič u zagrobni život. Hrtovi, baseti i ogromni psi prate faraone, imaju pravo na sahranu, a nalazimo ih i mumificirane, u sarkofazima. U grčkoj mitologiii, pas Kerber čuva podzemni svet, Homer u Odiseji priča kako verni Argos umire od emocija, imajući tek toliko snage da prepozna svoga gospodara Odiseja po njegovom povratku kući. Pas, ipak, ne izaziva jednodušne reakcije u Grčkoj. Hipokrit izražava strah od ove životinje, prenosioca besnila, a „cinicima” (od grčkog kinos, pas) se nazivaju filozofi iz III veka pre n.e, koji, kao Diogen, odbacuju konvencije. Antički Rim ima svoje svete pse, čuvare Vulkanove pećine. Pas se takođe dresira za čuvanje straže, za druženje ili za borbu, igra ulogu djubretara u gradovima i čuva kuće, na mozaicima rimskih kuća može se pročitati: cave canem („pazi se psa”). Kada kreće u osvajanje Galije, 56. godine pre n.e, Julije Cezar vodi psa, neprijatelja lavova i bikova po rimskim arenama, čija će se loza razgranati po čitavoj Evropi. Galski psi su lovci, kao i keltski, koji su jednako dresirani i za borbu. Malo voljeni od hrišćanske civilizaciie, psi su takođe smatrani nečistim od muslimana, za koje je njihovo ime najgora uvreda. Kao okoreli lovci, francuski srednjovekovni gospodari već stavljaju svoje pseće kompanjone pod zakonsku zaštitu. Psi pomažu u verskim službama, sve do razmeštanja po crkvenim predvorjima. Ardenski monasi iz andenske opatije, koja će kasnije postati opatija Sent Iber, u IX veku stvaraju prvu rasu, selekcijom velikih cmih i belih lovačkih pasa, pretke sadašnjih pasa svetog Hubera. Oko 1650, monasi sirotišta Gran-Sen-Bernar u AIpima odgajaju jednu drugu rasu, najpre čuvar, a kasnije dresiran da okreće ražanj u kuhinjama, bernardinac, koji je kasnije postao spasilački pas, nije nikada podbacio. Englezi, zaljubljenici u kinologiju, ili nauku o psima, organizuju prvu izložbu pasa u Londonu, 1859. U Francuskoj je 1884. osnovano Centralno društvo za poboljšanje rasa pasa (S.C.C.). Nekoliko godina ranije, tokom opsade Pariza, 1871, psi su izgladnelim Parižanima morali da posluže kao hrana. Rat od 1914. nalazi ih pod barjacima gde, srećom, ne upoznaju tužnu sudbinu svoje braće iz Rusije, koji su dresirani da, nabijeni eksplozivom, potraže svoju dnevni obrok pod neprijateljskim kolima. Posle Velikog rata, psi za lov i pratnju stiču izvesan značaj i takođe postaju, kako likovi iz romana, tako i heroji crtanih filmova i protagonisti reklama (Milu, Tintinov pas, ili Snupi su dobri primeri za to). Goniči, čuvari, spasioci, i dan danas, kao i kroz istoriju verno prate svoje gospodare. Izvor: E-zanimljivosti The Blog Tags Widget will appear here on the published site.
Tags:
The Recommended Content Widget will appear here on the published site.
|
2/10/2024
0 Comments